Ipak se desava

PESNICKO VECE

Cula sam komentare o mnogim beogradskim srednjim skolama, da nema nekih zanimljivih dogadjaja. Mi se trudimo da kod nas ne bude tako. Mi smo tu da cesto realizujemo neke svoje ideje i zamisli, da skola ne bila mesto samo za obrazovanje, vec i za zabavu i relaksaciju.

Jedan od lepsih dozivljaja bilo je pesnicko vece u decembru ove skolske godine. Oko organizacije pozabavile su se mnoge osobe dobre volje. Tu je psiholog Snezana, izmedju ostalih, i najzasluznija.

Da bi vece potpuno uspelo, nama u cast dosao je gost - pisac decije knjizevnosti, Gradimir Stojkovic. Nas stalni gost je bio decko sa gitarom Srba Vlajic, koji je svirao svoje pesme.

Ceo dogadjaj otpocet je posle sestog casa popodnevne smene i odrzan je u biblioteci skole iz romanticnu atmosferu. Scena osvetljena svecama, izlozba Tanje Neskovic i crtezi modnog kreatora Vladimira Savica, prigusena muzika nasih gitarista Gorana Pasalica i Nikole Simica ucinili su da se svi osecamo voljenim. Lepa ljubavna poezija nasih liricara Sanje Jevtic, Jelene Toncic, Deane Urosevic, Maje,Vladimira, Violete Matovic otvorila nam je srca i podsetila nas kako je lepo biti zaljubljen.

Aca Stojanovic je zacinio celo vece svojim briljantnim izvodjenjem bluza.

Voditeljka Mirjana je odlicno obavila svoj posao. Ova vesela devojka je spontano, improvizujuci, uspela da opusti i samog gosta i da ga navede da govori o svom zivotu (mada mu to nije bila namera).

Cela organizacija je ispala tako dobra, da se nikom nije islo kuci. Da bi se produzilo vece, pozvana je jedna simpaticna devojka iz publike da nesto otpeva... i pesma Zivot je more zatreperila je neznim sopranom.

Na kraju pesnicke veceri psiholog Slavica Kijevcanin je sve pozvala da ustanu i zadjuskaju uz muziku nasih rokera, a Goran i Nikola su je veoma dobro odsvirali. Nasli su se tu i pojedini profesori i nas direktor skole, Ivan Osapovic, koji su vrlo rado prihvatili ovu ideju.

Ceo dogadjaj je fotografisan ostrim okom Tanje Neskovic.

Dozivela, pa napisala, Violeta Matovic


SANJAO SAM TE

Nocas sam te sanjao
i sa rukama svojim
tvoje prekrasno lice milovao
i govorio ti da se bojim...

Ti nikada neces shvatiti
sta to znaci voleti,
ja ti to sad ne mogu reci
jer ce me strasno boleti...

Ali moram ti reci cega se bojim
i sta u meni stvara strah,
moras znati na cemu stojis
jer izgovor nece biti lak...

Ja se bojim tvog odlaska
jer znam da nikada neces moci,
ja se bojim tvog nepovratnog dolaska
jer znam da nikada neces doci...

Ja sam svestan toga
da izmedju nas sve se rusi,
ostace samo bleda secanja
i crne rane na mojoj dusi...

Arsic Marko III-2


ZNAS LI?

Znas li koliko te volim
dok noc sa zvezdama polako pada
zelim da budem sa tobom
da odemo iz zaboravljenog grada.
Znas li gde detinjstvo prestaje
i koliko boli devojacki plac
znas li kakve su besane noci
kada se u srce zariva mac.
Znas li gde ljubav pocinje
i kakvu slobodu imaju ptice
znas li da volim tvoje oci plave
i da necu zaboraviti tvoje lice.
Znas li kako izgledaju sati
kada u samoci cekas zvuk telefona
potrazi me makar jos jednom
jer zivim u ulici bez broja.
Znas li...
...I nemoj mi vise dusu seci
ja znam i reci cu ti
al' ti nemoj nikom drugom reci!!!

Sanja Jevtic IIx-2


Prethodna strana Sadrzaj Sledeca strana